Povijest vrtića

Jedan prelijepi njegovani trešnjevački vrt s voćkama, kestenima, i stogodišnjom lipom, malim bazenom, i obiteljskom vilom u kojoj su do tada živjele sestre Jarmila i Zara danas je dječji vrtić Potočnica.

To je prostor koji je 1964. adaptiran za potrebe smještaja djece jasličke dobi, kada je sagrađeno i nisko zdanje s četiri boravka za djecu vrtićkog uzrasta, kuhinjom, kotlovnicom i ostalim popratnim prostorima površine 500 m2. U dvorištu je bilo/postavljeno nekoliko sprava za dječju igru, ljuljačka i tobogan, a sve smješteno među trešnjevačkim prizemnicama, sakriveno iza visoke zgrade Naftaplina.

To je bio novi „Dječji centar“, kako se tada nazivalo dječje vrtiće, poklon Grada Zagreba djeci Trešnjevke, uzrasta od šest mjeseci do polaska u školu. Službeno je otvoren 1965. godine, a prozvan imenom Marice Pataki, zagrebačke antifašistkinje ubijene 1945. godine u Lepoglavi. „Dječji centar“ prvobitno je bio zamjena za jaslice, do tada smještene u krugu ZET-ovih radionica i spremišta tramvaja na Ljubljanici.

Iako je službeno otvoren 1965. godine, još nedovršen u jesen 1964. godine primio je prve majke s djecom i pružao im potrebnu skrb za vrijeme poplave koja je tada preplavila velik dio Zagreba. Svakako treba spomenuti osobu zaslužnu za osnutak vrtića na današnjoj lokaciji, prvu ravnateljicu Ružicu Štajduhar.

Njenim je izuzetnim zalaganjem vrtić proširen i nadograđen, prateći tako sve veće potrebe za smještajem djece, izazvane ubrzanim rastom stanovništva i urbanizacijom grada i naše općine.

Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj Dječji centar „Marica Pataki“ 1992. godine mijenja ime u Dječji vrtić „Potočnica“, jer se tih godina nastojalo nazive vrtića približiti djetetu. Ideja o nazivu proizašla je iz činjenice da se u neposrednoj blizini vrtića nalazio potok, sada šetnjica Gagarinov put, uz koji su rasle potočnice (potočnica = nezaboravak), cvjetovi koji u svom imenu nose zanimljivo simboličko značenje Ne zaboravi me.

 U to vrijeme ravnateljica je Jelena Jalšovec koja nastavlja s proširenjem prostora vrtića, ali i obogaćivanjem odgojno-obrazovnog rada. Uveden je program ranog učenja engleskog jezika za djecu predškolske dobi, jedan od prvih takvih programa u vrtićima grada Zagreba.

Ono što nas i danas čini jedinstvenima jest poseban dvojezični hrvatsko - mađarski program za djecu pripadnike mađarske narodne zajednice u Hrvatskoj, čime još otad njegujemo multikulturalnost i poštivanje prava manjina.

Od 1996. do 2019. godine vrtić vodi ravnateljica, profesor defektolog i diplomirani odgajatelj, Borka Rumiha.

To je razdoblje obilježeno značajnim povećanjem broja djece i istaknutim porastom interesa i potreba za posebnim i dodatnim programima, što je u skladu sa suvremenim spoznajama humanističke pedagogije, a na što smo mi kao odgojno-obrazovna ustanova uspješno odgovorili.

Te iste godine pokrenut je specijalizirani program dramskog vrtića, proizašao iz načela dramske pedagogije, tada, a vjerojatno i danas jedini takav u Hrvatskoj.

Godine 1998., u našem vrtiću s radom započinje Posebni program za predškolsku djecu s teškoćama, prvi takav pokrenut u jednom redovnom vrtiću izvan specijalizirane ustanove.

Zbog povećane svijesti i porasta senzibiliteta društva za potrebe djece s teškoćama, od 2002. provodimo program inkluzije, odnosno program uključivanja djece s teškoćama u redovne skupine. Od tada do danas više od stotinu djece ostvaruje spomenuti program u našem vrtiću, a većina uspješno nastavlja svoje redovno školovanje.

Osim spomenutih programa, 2003. godine pokrenut je i Program katoličkog vjerskog odgoja djece predškolske dobi.

Uz svakodnevni rad s djecom, vrtić je i mjesto stručnog usavršavanja i razvoja odgojno-obrazovne djelatnosti kao mjesto održavanja studentskih vježbi i prakse za studente Učiteljskog i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Takožer, mjesto je održavanja brojnih seminara i stručnih skupova za permanentno usavršavanje odgajatelja i stručnih suradnika.

Vrtić 2001. godine postaje sjedište Povjerenstva za polaganje stručnih ispita defektologa i logopeda u radu s djecom predškolske dobi s teškoćama u sustavu predškolskog odgoja. Osim toga, sjedište je Povjerenstva za polaganje državnih stručnih ispita odgajatelja. Dosad je u našem vrtiću stručni ispit položilo više od 1000 odgajatelja iz vrtića Grada Zagreba, ali i cijele Hrvatske.

Uz neke druge inozemne ustanove, Vrtić je ostvario značajnu suradnju sa svjetski renomiranim „Peto institutom“ iz Budimpešte, specijaliziranim za rad s osobama s motoričkim teškoćama. Njihove su metode u više navrata prezentirane i ostvarene u terapijskim postupcima s djecom s teškoćama do starosne dobi od 18 godina.

S ciljem unapređivanja odgojno-obrazovne stvarnosti i podizanja razine kvalitete rehabilitacijskih i edukacijskih metoda i materijalnih uvjeta, vrtić je 2011. zajedno s partnerima aplicirao na natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava iz predpristupnih fondova EU (IPA IV- razvoj ljudskih potencijala „Integracija skupina u nepovoljnome položaju u redoviti obrazovni sustav”) s projektom “Little steps to true integration“ (Malim koracima do istinske integracije).

Od 2019. godine, vrtić vodi ravnatelj, profesor rehabilitator, dr.sc. Tomislav Ljutić. 

Od početnih 709 m² površine vrtića, gdje su zbog nedostatka prostora jasličke skupine brojale i do četrdesetero, a vrtićke i do šezdesetero djece, nadogradnjama realiziranima 1978., 1979., i 1984. godine zgrada je poprimila današnji arhitektonski izgled dvokatnice čija unutarnja površina iznosi 3800 m². Uz sve popratne sadržaje u tom je prostoru smješteno 18 skupina koje broje otprilike 140-ero djece jasličke i 250-ero djece vrtićke dobi. O njima svakodnevno brine iznimno kreativan i stručan tim koji obilježava visoka kvaliteta međuljudskih odnosa koja se reflektira na cjelokupnom području rada i djelovanja i općem odnosu prema djetetu i roditelju, a podrazumijeva razvijenu suradnju svih članova, afirmativne komunikacijske vještine, visok stupanj uvažavanja, tolerancije i fleksibilnosti.

Taj tim čine ravnatelj, razvojna služba u koju spadaju pedagog, psiholog, rehabilitatori, logoped i zdravstveni voditelj, 50 odgajatelja, pomoćni zdravstveni djelatnici, administrativno i tehničko osoblje, sveukupno 82 zaposlenika. Dugogodišnji stečeni materijalni i ljudski resursi vrtića te stručno znanje, humanost i volja svih djelatnika svima nam daje vjeru da ćemo, usprkos tomu što uvjeti u društvenom okruženju postaju sve složeniji, održati dosadašnji nivo i kvalitetu rada i uvijek davati najbolje kako bi svakom našem djetetu omogućili da se u punom smislu ostvari kao čovjek, što je u konačnici i moto našeg vrtića – Postati čovjek je ljepše nego postati kralj. (A. G. Matoš).