Vrućica - stručni članak

 Zagorka Šikman Ljutić, dr.med.
dr.sc.Tomislav Ljutić, edu.reh. 
 
Vrijeme nam je epidemije COVID-19, raznih viroza kao i ostalih akutnih bolesti , što je razlog za pojavu jednog od najučestalijih simptoma akutnih infektivnih bolesti -VRUĆICE. Budući da se vrućica može pojavljivati isto tako kao simptom neinfektivnih bolesti, moramo biti jako oprezni pri dijagnostici i svrstavanju iste.


Što je vrućica?
Vrućica je povišenje tjelesne temperature (npr. >37,8 °C mjerene u ustima ili 38,2 °C mjerene rektalno, ili povišenje tjelesne temperature iznad normalnih dnevnih varijacija).
Tijekom cijelog dana (24h) temperatura se mijenja od najnižih vrijednosti u rano jutro do najviših u kasno poslije podne. Najveća razlika iznosi oko 0,6 °C. Tjelesna je temperatura određena ravnotežom između stvaranja topline u tkivima, osobito u jetri i mišićima i gubitka topline s periferije. Hipotalamički termoregulacijski centar, kod zdravih osoba, održava tjelesnu temperaturu unutarnjih organa na 37 do 38 °C. Vrućica podiže hipotalamičku polaznu točku, potičući vazomotorni centar da započne s vazokonstrikcijom (sužavanje krvnih žila), preusmjeravajući krv s periferije kako bi se smanjio gubitak topline, ponekad izazivajući tresavicu, koja povećava stvaranje topline sve dok temperatura krvi koja oplakuje hipotalamus ne dosegne novu polaznu točku. Podešavanje hipotalamičke polazne točke prema dolje (npr. pomoću antipiretika) započinje gubitak topline putem znojenja i vazodilatacije (širenje krvnih žila).

Uzrok vrućice 
Mnoge bolesti uzrokuju vrućicu. One se mogu grubo podijeliti u:
  • Zarazne (najčešće)
  • Neoplastične
  • Upalne (uključujući reumatske, nereumatske i lijekovima izazvane)
Uzrok akutne (odnosno one koja traje ≤4 dana) vrućice u odraslih je najvjerojatnije zarazna bolest. Kad bolesnik dolazi s vrućicom čiji uzrok nije zarazna bolest, ona je skoro uvijek kronična ili recidivirajuća. Pojedinačna, nagla pojava vrućice u bolesnika s poznatom upalnom ili neoplastičnom bolešću je također najvjerojatnije zaraznog porijekla. U prethodno zdravih osoba, akutna pojava vrućice obično nije znak kronične bolesti.

Zarazni uzroci:
Praktički sve zarazne bolesti mogu izazvati vrućicu. Općenito, najčešći uzroci su:
  • Infekcije gornjeg i donjeg dišnog sustava
  • Infekcije gastrointestinalnog sustava
  • Infekcije mokraćno-spolnog sustava
  • Infekcije kože
Većina je akutnih infekcija dišnog i gastrointestinalnog sustava virusnog porijekla.
Na vjerojatne uzroke također utječu specifični čimbenici samog bolesnika i iz okoliša.

Čimbenici sa strane bolesnika obuhvaćaju zdravstveno stanje, dob, zanimanje i čimbenike rizika (npr. hospitalizaciju, nedavne invazivne zahvate, uvedene intravenozne ili mokraćne katetere, mehaničku ventilaciju).

Vanjski čimbenici su oni koji izlažu bolesnike određenim bolestima–npr. dodir sa zaraženim osobama, lokalne epidemije, prijenosnici bolesti (npr. komarci, krpelji), zajednički vektor (npr. hrana, voda) ili zemljopisni smještaj (npr. stanovanje ili nedavno putovanje u endemsko područje).
 
Simptomi vrućice
Vrućica može biti vrlo neugodna. Primjerice, kod djece može doći do febrilnih konvulzija. Znojenje, glavobolja, gubitak apetita i dehidracija najčešći su simptomi povišene temperature. Kod izrazito visokog povišenja temperature (>40 °C ) mogu se javiti i halucinacije.
 
Mjerenje tjelesne temperature
Najčešći načini mjerenja temperature su u: pazuhu, u ustima ispod jezika, u debelom crijevu, na čelu i u uhu (mjerenje temperature digitalnim toplomjerom).
U pazuhu se temperatura mjeri tako da se toplomjer stavi u potpazušnu jamu koja treba biti suha, ruka se savije u laktu i dlan stavi na suprotno rame. Toplomjer ne smije dodirivati odjeću. Mjerenje traje 8-10 minuta.
U ustima se toplomjer stavi pod je jezik, na jednu stranu i lagano pridržava ustima. Prije mjerenja se ne smije uzimati piće i hrana. Mjerenje traje 5 minuta, a vrijednosti su za 0,3 °C više u odnosu na temperaturu u pazuhu. Toplomjer mora biti osobni i važno je održavati mu čistoću.
Za mjerenje temperature u debelom crijevu radni dio toplomjera treba namazati vazelinom,  pažljivo ga staviti u rektum i pridržavati jer ga stalni rad  crijeva može izbaciti. Mjerenje traje 2-3 minute, a vrijednosti su za 0,5 °C više od temperature mjerene u pazuhu. Taj je način mjerenja uobičajen kod male djece i treba ga izvoditi pažljivo.
Mjerenje temperature na čelu koje se u sadašnjem trenutku češće primjenjuje te se izvodi beskontaktnim infracrvenim toplomjerima. Za mjerenje temperature u uhu koristi se  infracrveni termometar čije vrijednosti se umanjuju za 0,5 °C.

Liječenje vrućice
Povišena tjelesna temperatura znak je da bolest postoji i ona predstavlja prvi, nespecifični odgovor organizma, koji ujedno mobilizira i njegovu obranu.
Mjere za snižavanje povišene temperature primjenjujemo kada ona prijeđe 38,5 °C. Metode za snižavanje povišene tjelesne temperature su fizikalne i farmakoterapijske (upotreba lijekova).
Potrebno je piti dovoljno tekućine koja se gubi iz organizma, tuširanje ne prehladnom vodom ( oko 36°C te se nakon toga temperatura vode postepeno snižava), hladni oblozi..
Lijekove za skidanje povišene temperature tijela nazivamo antipireticima. Od lijekova se najviše koristi paracetamol i nesteroidni reumatici.

Kada ići liječniku
Liječniku se javljamo kada povišenu temperaturu ne možemo skinuti više od tri dana ili kada su vrijednosti iznad 39 °C i vrlo brzo se vraća ista vrijednost bez obzira na primjenu metoda snižavanja ili su popraćeni dodatnim simptomima (učestali proljevi, otežano disanje, halucinacije..). Rizične skupine (respiratorni i kardiološki bolesnici, neurološki bolesnici, djeca s anamnezom febrilnih konvulzija…), trebaju se odmah javiti liječniku.


Izvori:
MSD priručnik
Zdravlje, HZJZ, Suzana Janković: Mjerenje tjelesne temperature, 09. siječnja, 2017.
Ispiši stranicu